Već davno te nisam sanjao- dođi Mi noćas u san.
Dođi Mi raskliktana, ptica do pojasa, jato do stopala!
Dođi u neosvrtu na golu granu jave,
što ti ostade ispod nogu, zaljuljana.
Uzleti put brda iznad oblaka,
do stola od pjesničke gozbe-
već odavno te čeka mjesto među svima Njima,
koji su raspjevano Ja.
Već odavno te ne zasanjasmo-
dođi nam noćas,
da zajedno ucrtamo melodiju našega brda
na mapu svitanja.
~ zapisala: Vesna Krmpotić
Indiska poezija
Oprostite nekome nešto....
Budući da je unutarnja svjetlost naša bit, ona se neizbježno pokazuje kada se ukloni bilo što što je skriva. Misli pune ogorčenosti i neopraštanja skrivaju tu svjetlost potpunije nego išta drugo.Pa ipak, opraštanje nije najlakša stvar koju ćete ikada učiniti. Nema nikakva jamstva da ćete doživjeti jednako, da će ljudi kojima oprostite širom otvoriti svoja srca kao što ste vi otvorili svoje. To je neštošto morate sami željeti učiniti. Ljudima kojima oprostite, bilo u njihovoj prisutnosti ili samo u vašim mislima, možda se neće ni trunke promjeniti. Bilo kako bilo, vi možete preststi vući taj teški teret.
