"...volim proljeće, mislio sam, volim proljeće, neumoreno i
neotežalo, budi nas vedrim lakomislenim zovom da počnemo iznova, varka i
nada svake godine, novi pupovi niču iz starih stabala, volim proljeće,
vičem u sebi uporno, prisiljavam se da povjerujem, krio sam ga od sebe
ranijih godina, a sad ga zovem, nudim se da me obuzme, dodirnem cvijet
jabuke kraj puta, i glatku novu grančicu, sokovi žubore njenim
bezbrojnim žilicama, tok im osjećam, neka mi kroz jagodice pređu u
tijelo, jabukov cvat da nikne na mojim prstima, i prozirno zeleno lišće
na mojim dlanovima, da budem blagi miris voćkin, i njena tiha nebriga,
nosiću ocvjetale ruke pred zadivljenim očima, pružaću ih kiši
hraniteljki, u zemlju ukopan, nebom hranjen, proljećima obnavljan,
jesenima smirivan, dobro bi bilo početi sve iz početka."
~ Meša Selimović
Nema komentara:
Objavi komentar