"...volim proljeće, mislio sam, volim proljeće, neumoreno i
neotežalo, budi nas vedrim lakomislenim zovom da počnemo iznova, varka i
nada svake godine, novi pupovi niču iz starih stabala, volim proljeće,
vičem u sebi uporno, prisiljavam se da povjerujem, krio sam ga od sebe
ranijih godina, a sad ga zovem, nudim se da me obuzme, dodirnem cvijet
jabuke kraj puta, i glatku novu grančicu, sokovi žubore njenim
bezbrojnim žilicama, tok im osjećam, neka mi kroz jagodice pređu u
tijelo, jabukov cvat da nikne na mojim prstima, i prozirno zeleno lišće
na mojim dlanovima, da budem blagi miris voćkin, i njena tiha nebriga,
nosiću ocvjetale ruke pred zadivljenim očima, pružaću ih kiši
hraniteljki, u zemlju ukopan, nebom hranjen, proljećima obnavljan,
jesenima smirivan, dobro bi bilo početi sve iz početka."
~ Meša Selimović
Taman da je noć, taman da je utorak,
taman da pada kiša, taman da je loše da lošije ne može biti,
taman da sam na samrti...
biće sunčan dan, biće subota, biće proljeće,
biće dobro da bolje ne može biti,
rodiću se kad mi dođeš..
Goran Tadić
