Možeš me...

Možeš me potražiti u šumi kraj potoka.
Skrivena sam u magli koja u praskozorja prekriva usnule obale.
Tada sam ono što jesam. Niko me ne vidi. Svako me može čuti. Niko me ne može naći.
Ja zapravo ne postojim. Možda bih htjela da budem zrak svjetlosti u tami, eho vječnosti u prolaznom svijetu. Nisam sumnjiva, ali sumnjam da će me neko otkriti.
Kada spokojni san savlada dijete, čuvam njegovu mirnoću, jer duh praznine vazda vreba svoj plijen. Moje je da ga obuzdam i pokažem mu njegovo pravo lice.
Ja nemam lice, ali imam izraz.
Ne mogu da se pokrenem, ali pokrećem druge.
U stvarnosti ne postojim, ali me prizivaju da bi stvarnost zavarali.
Ponekad, u pričama kraj tople peći, budim dremljive slušaoce zanesene ljepotom izraza.
Nikad me niko nije vidjeo, ali me naslućuju.
Nikad me niko neće naći, ali me i dalje traže.Sudbina mi je odredila samoću. Prihvatam je kao razumno dijete neispunjene želje.
Većina ljudi misli da mi je ime Tuga. Ne opirem se jer gomila uvijek griješi. Moje ime ću saopćiti samo Tebi i onom ko uspije da se uspne na vrh grebena sa kojeg se vide more i pustinja.
Tragaoci plove, ili lutaju. Jedni se uljuljkuju znanjem. Drugima je znanje poljuljano. Za sve mene krive.
Čekam da se probude oni što znaju i oni što misle da ne znaju, a znaju.
Tamo gdje se more i pustinja spajaju prepoznaćeš vječnu obalu. Ja sam tanka lelujava linija koja se stalno pomjera.
Sada je trenutak da Ti otkrijem svoje ime.
Ali prije toga, još samo ovo da Ti kažem: “ Ja sam ona što nestaje i postaje. ”

Zovu me Mašta. ;) 
                                                                             

Poštujte ono što jeste

  Kako biste poštovali ono što jeste i koliko vrijedite,morate znati tko ste i koliko danas vrijedite.Što su vaši prioriteti? Što vas čini sretnima? Kako često doista radite to što vas čini sretnima? Kada ste se posljednji put osjećali istinski zadovoljnima? Što ste radili? Skim ste bili? Podsjetite se povremeno što vam pruža životnu radost i što daje značenje vašem životu. Poštujte ono tko ste,dopuštajući sebi da se odvojite odgomile,čak i ako je riječ o tako malim stvarima kao što je gdje ćete otići na kafu ili što ćete učiniti sa svojim slobodnim prijepodnevom. Ipoštujte svoju vrijednost tako što ćete imati standarde kojima ćete biti vjerni i kada je to zgodno i kada nije. Ljudi će to primjetiti,ali to je manje važno u svemu.
                                                                                           

Vertikalna sam

Vertikalna sam

Ali radije bih da sam horizontalna.
Ja nisam drvo s korenom u zemlji
Što siše minerale i majčinsku ljubav
Kako bih svakog marta mogla svetlucati u lišću,
Niti sam lepojka iz baštenske leje
Što privlači svoj dio uzvika “Ah”, živopisno obojena,
Nesvesna da će uskoro morati izgubiti latice.
U poređenju sa mnom, drvo je besmrtno
A krunica cveta nije visoka, ali više zapanjuje.
I ja želim dugovečnost prvog i drskost druge.

Noćas, u neizmerno maloj svetlosti zvezda,
Drveće i cveće rasipaju svoje prohladne mirise.
Hodam između njih, ali niko me ne primećuje.
Katkad mislim da mora biti da u snu
Na njih najviše ličim -
Sa mislima svojim izbledelim.
Za mene je mnogo prirodnije da budem ispružena.
Tad smo nebo i ja u otvorenom razgovoru,
A biću od koristi kad konačno legnem:

Drveće će moći konačno da me dodirne, a cvijeće će imati vremena za mene.

 

Sylvia Plath, ''Vertikalna sam'' 

 

                                                                              

Dnevna promišljanja

Šta je zajedničko svim ljudima na svijetu:
“ Što im je djetinjstvo dosadno, žure da odrastu, a potom bi željeli ponovo da budu djeca.
Što troše zdravlje da bi stekli novac, pa potom troše novac da bi vratili zdravlje.
Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli. ”

Životne pouke djeci?
“ Da nauče, da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli.
Da nije najvrijednije ono što posjeduju, nego ko su u svom životu.
Da nauče kako nije dobro da se upoređuju s drugima. Kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kome najmanje treba.
Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi.
Da shvate kako postoje osobe koje ih nježno vole ali to ne znaju da kažu, ni da pokažu.
Da nauče da se novcem može kupiti mnogo, osim sreće. Da dvije osobe mogu da posmatraju istu stvar, a vide je različito.
Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve tvoje mane a ipak te voli.
Jer, ljudi će zaboraviti šta si rekao, ljudi će zaboraviti i šta si učinio ali nikada neće zaboraviti kakve si osećaje u njima probudio !! "


                                                                              

Šta ako...

„Šta ako u poslednjim danima života shvatim da sam ostala na pogrešnom mestu onda kada je trebalo ici dalje? Šta ako me je nešto cekalo baš tamo gde me je mrzelo da prodjem? Šta ako bi sve bilo drugacije i neuporedivo bolje da sam se u pravom trenutku setila prave recenice, jedinog moguceg odgovora na postavljeno pitan...je? Šta ako nisam okrenula glavu kada je trebalo i ako nisam ugledala nešto što je neizostavno bilo namenjeno meni? Ponekad znate da je vaš život zaista vaš život i cini vam se da mu pripadate. Ponekad, medjutim, jasno znate da je on samo jedan od vaših mogucih života. I svi ovi drugi životi vas peku kao tek narasli plikovi“
Jelena Lengold – „Baltimor“     

                                                                                      

Chris Rea - And You My Love

     “ Vrijeme je vrlo sporo za one koji čekaju,
vrlo brzo za one koji su uplašeni,
vrlo dugo za one koji jadikuju,
vrlo kratko za one koji slave.
Ali, za one koji ljube, vrijeme je vječnost.”
— William Shakespeare
--------------------------------------------
" Time is very slow for those who wait
Very fast for those who are scared
very long for those who lament
Very short for those who celebrate
But for those who love time is eternal"
— William Shakespeare                                     

Neka odletim

Na kraju, nježno 
iz zidova moćno utvrđene kuće, 
    iz sklopke spojenih
brava,
   iz zaklona vrata čvrsto
zatvorenih,
   neka odlebdim.
Neka se bešumno išuljam napolje;
   ključevima blagosti, otključaj brave šaptom.
Otvori vrata, o dušo.

~ Volt Vitmen

                                                                                                        

Proljeće je ovdje

"...volim proljeće, mislio sam, volim proljeće, neumoreno i neotežalo, budi nas vedrim lakomislenim zovom da počnemo iznova, varka i nada svake godine, novi pupovi niču iz starih stabala, volim proljeće, vičem u sebi uporno, prisiljavam se da povjerujem, krio sam ga od sebe ranijih godina, a sad ga zovem, nudim se da me obuzme, dodirnem cvijet jabuke kraj puta, i glatku novu grančicu, sokovi žubore njenim bezbrojnim žilicama, tok im osjećam, neka mi kroz jagodice pređu u tijelo, jabukov cvat da nikne na mojim prstima, i prozirno zeleno lišće na mojim dlanovima, da budem blagi miris voćkin, i njena tiha nebriga, nosiću ocvjetale ruke pred zadivljenim očima, pružaću ih kiši hraniteljki, u zemlju ukopan, nebom hranjen, proljećima obnavljan, jesenima smirivan, dobro bi bilo početi sve iz početka."


~ Meša Selimović

                                                                                

Taman da....

Taman da je noć, taman da je utorak,
taman da pada kiša, taman da je loše da lošije ne može biti,
taman da sam na samrti...
biće sunčan dan, biće subota, biće proljeće,
biće dobro da bolje ne može biti,
rodiću se kad mi dođeš..
Goran Tadić                                                                                                   

Ima ljudi....

Ima ljudi koji izazivaju i potiču ono najbolje u nama i drugim ljudima, samo ti se ljudi ne mogu otkriti na prvi pogled.
Oni ne vole nositi zlato ni srebro (a po njihovu bismo ih sjaju možda prepoznali), jednostavno, ni po čemu se ne ističu od ostalih ljudi, a ipak, čine nam život ljepšim, svjetlijim, ispunjenijim, svrhovitijim, plemenitijim.
Katkad ih možemo prepoznati po smijehu onih oko njih,
ljudi ili djece, po vedrim licima kojima su okruženi, po sretnim pričama ili pjesmama, ili po glazbi kojoj uče djecu.
U njihovoj blizini nema mržnje, ljutnje ili ružnih riječi.
Okruženi su dobrotom, a takvih ljudi ima u svakom gradu.
Oni nas uče kako živjeti, kako se radovati, kako voljeti.
Zovu ih Zlatni ljudi.
Svatko sretne nekog zlatnog čovjeka, a toga čak i ne mora biti svjestan. No, trag toga susreta ostaje. Prepoznat ćete ga u očima koje sjaje i u osmijehu koji ostaje na licu, u lijepu, smirenu i ispunjenu osjećaju sreće u grudima.
Potrazite Zlatne ljude, tu su, oko nas.
                                                                             

- J. Klepac

Život bez ljubavi

Život bez ljubavi je promašaj. „Bih li trebao tragati za duhovnom ljubavlju, ili materijalnom, ili fizičkom?“, ne postavljajte ovo pitanje. Rasuđivanje vodi rasuđivanju. Ljubavi nije potrebno nikakvo ime, kategorija ili definicija. Ljubav je sam svijet. Ili ste unutra, u centru… ili ste vani, puni čežnje.

– Sems od Tabriza

                                                                           

Već davno te nisam sanjao

Već davno te nisam sanjao- dođi Mi noćas u san.
Dođi Mi raskliktana, ptica do pojasa, jato do stopala!
Dođi u neosvrtu na golu granu jave, 
što ti ostade ispod nogu, zaljuljana.

Uzleti put brda iznad oblaka,
do stola od pjesničke gozbe-
već odavno te čeka mjesto među svima Njima,
koji su raspjevano Ja.

Već odavno te ne zasanjasmo-
dođi nam noćas,
da zajedno ucrtamo melodiju našega brda
na mapu svitanja.

~ zapisala: Vesna Krmpotić
Indiska poezija                                                   
                                                                                 

                                                                                      
                                                                                  

                                                                  

Opraštanje

Oprostite nekome nešto....
                  Budući da je unutarnja svjetlost naša bit, ona se neizbježno pokazuje kada se ukloni bilo što što je skriva. Misli pune ogorčenosti i neopraštanja skrivaju tu svjetlost potpunije nego išta drugo.Pa ipak, opraštanje nije najlakša stvar koju ćete ikada učiniti. Nema nikakva jamstva da ćete doživjeti jednako, da će ljudi kojima oprostite širom otvoriti svoja srca kao što ste vi otvorili svoje. To je neštošto morate sami željeti učiniti. Ljudima kojima oprostite, bilo u njihovoj prisutnosti ili samo u vašim mislima, možda se neće ni trunke promjeniti. Bilo kako bilo, vi možete preststi vući taj teški teret.