I podignem je, kao dijete, pažljivo je okujem objema rukama, osjećam je
toplu i zaobljenu uza se. Dodirujem bradom i obrazima: mlada. Mirišem je
kao cvijet: miris čist i drag. Najljepša žena u gradu, rekao sam. I
jeste, zaista, i ne samo u ovom gradu. I znam da mogu sve u životu, zar
je teško živjeti, s njom. I šapćem joj nesuvisle riječi dragosti.
napisao: Meša Selimović
Nema komentara:
Objavi komentar