Oni ne vole nositi zlato ni srebro (a po njihovu bismo ih sjaju možda prepoznali), jednostavno, ni po čemu se ne ističu od ostalih ljudi, a ipak, čine nam život ljepšim, svjetlijim, ispunjenijim, svrhovitijim, plemenitijim.
Katkad ih možemo prepoznati po smijehu onih oko njih,
ljudi ili djece, po vedrim licima kojima su okruženi, po sretnim pričama ili pjesmama, ili po glazbi kojoj uče djecu.
U njihovoj blizini nema mržnje, ljutnje ili ružnih riječi.
Okruženi su dobrotom, a takvih ljudi ima u svakom gradu.
Oni nas uče kako živjeti, kako se radovati, kako voljeti.
Zovu ih Zlatni ljudi.
Svatko sretne nekog zlatnog čovjeka, a toga čak i ne mora biti svjestan. No, trag toga susreta ostaje. Prepoznat ćete ga u očima koje sjaje i u osmijehu koji ostaje na licu, u lijepu, smirenu i ispunjenu osjećaju sreće u grudima.
Potrazite Zlatne ljude, tu su, oko nas.
- J. Klepac
